Kada je Ibrahim, a.s., odveo Hadžeru i njihovog sina Ismaila, a.s., na mjesto u blizini Kabe, ostavio ih je ispod drveta na mjestu koje će poslije biti izvor vode Zemzem. U to vrijeme Meka je bila nenaseljeno mjesto i niko tada tu nije živio, tako da je Ibrahim, a.s., kada ih je napuštao ostavio im nekoliko datula i malu mješinu vode (spremnik za vodu izrađen od životinjske kože). Kada je odlazio, Ismailova, a.s., (Išmaelova) majka Hadžera mu je rekla:„O Ibrahime! Gdje ćeš! Ovde ne postoji nikakva osoba koja nam može pomoći, niti je ovo nešto zbog čega ćemo biti sretni.” I dok je hodao, ona mu je to ponovila mnogo puta, da bi ga zadnji put pitala: „Da li ti je Allah naredio da ovako postupiš?” On je rekao: „Da.” Onda je ona rekla: „On nas sigurno neće zanemariti.” Ibrahim, a.s., se polahko udaljavao od njih da bi se, kada je stigao do malog brežuljkaodakle ih više nije mogao vidjeti, okrenuo prema Kabi, i molio/dovio Allahu (y) sljedećim riječima: Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (14:37)
Hadžera je dojila Ismaila, a.s., i pila vodu iz mješine za vodu koju je imala. Kada je nestalo vode, ona i njen sin su ožednjeli. U nastaloj agoniji da ne bi gledala kako njeno dijete bespomoćno plače od žeđi, otrčala je do najbližeg brdašceta Safe (As-Saffa), gdje je stala i intezivno gledala, nadajući se da će vidjeti nekoga, ali tamo nikoga nije bilo. Potom se vratila nazad u dolinu, gdje je uvukla svoju haljinu i potrčala onako kao što trči osoba koja se nalazi u nevolji, sve dok nije došla do drugog brdašceta Merve (Al-Marwa), gdje je opet intezivno gledala oko sebe u nadi da će vidjeti nekoga, ali bez uspjeha. Sve je to ponovila sedam puta
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: „Ovo je porijeklo s’aja (tradicija hodanja i trčanja između brdašceta Safe (As-Safa) i brdašceta Merve (Al-Marwa). Kada je Hadžera stigla do Merve (Al-Marwa) posljednji put, čula je glas koji ju je smirio i koji je ona pažljivo slušala, da bi potom rekla: „O Vi, koji ste mi omogućili da čujem vaš glas! Imate li nešto što mi može pomoći?” Pogledaj! I kada je Hadžera pogledala, vidjela je meleka (anđela) kako na mjestu budućeg izvora Zemzem vode udara svojim krilima o tlo zemlje sve dok voda nije počela da izvire iz tog mjesta. Kako bi spriječila vodu da teče, Hadžera je brzo napravila barijeru/pregradu oko vode kako bi napunila mješinu vodom (spremnik za vodu izrađen od životinjske kože). Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je potom dodao: „Da se Allah smiluje Ismailovoj (Išmaelovoj) majci! Da nije zaustavila Zemzem vodu u pokušaju da je kontroliše i napuni njome svoju mješinu, Zemzem voda bi bila potok koji teče na površini zemlje.” (Hadis bilježi Buhari)