Kur’an o ekspanziji svemira
Kaže Allah
Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,
(51:47)
Kaže Allah
onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (21:104)
Kaže Allah
na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnog. (14:48)
Ovi ajeti potvrđuju da se svemir u kojem živimo stalno širi i da uzima sve veći prostor u kosmosu. Ako se vratimo u prošlost, pronašli bismo da je cijeli kosmos evoluirao iz drevne čestice/atoma ili kosmičkog jajeta, a zatim Allahovom voljom eksplodirao i formirao maglinu iz koje su se stvorila nebesa i zemlja. Svemir se kontinuirano širi u kosmosu da bi se na kraju Allahovom odredbom prestao širiti. Nakon toga bi ponovo kolapsirao sam po sebi, a potom bi se utopio u prvobitnu drevnu česticu/ atom. Zatim bi se desila ponovo eksplozija i formiranje bi se ponovilo, a nova nebesa i zemlja koja bi nastala, razlikovala bi se od naših nebesa i naše zemlje. U ovoj fazi, ovozemaljski život bi bio završen da bi otpočeo život na onome svjetu.
Sve ove faze se spominju u Kur’anu. Bez obzira na koji način bi se pokušalo objasniti ili koliko dugo bi se vodila diskusija o ovoj temi, ne može se izbjeći činjenica da se svi ovi detalji koje je otkrila moderna, savremena nauka, nalaze u Kur’anu koji je objavljen prije 1400 godina!o znači da ovi i njima slični primjeri mogu samo da potvrde činjenicu da je Kur’an samo Allahova (Božija) riječ i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, Njegov poslanik koji je dostavio Njegovu objavu i podučio, odnosno pokazao ljudima znanstvene i naučne činjenice u vremenu kada su bile nepoznate, jer moderna/savremena nauka je do ovih naučnih činjenica došla tek nakon nekoliko stoljeća kasnije.
Astronomi su otkrili da je svemir u stalnom pokretu i da se širi, a to se otkrilo sa proučavanjem galaksije i dalekih nebeskih tijela. Američki astronom Vesto M. Slipher, koji je studirao spektru galaksija, primijetio je da su se spektralne linije u nekoliko obližnjih sistema pomakle duže od talasne dužine. Ovaj pomak u talasu dužine pokazao je da većina galaksija odstupa od „Mliječnog puta“ na nekoliko stotina kilometara u sekundi!(15)
Američki astronom Edwin Hubble je potvrdio da se svemir sve više širi i da je sve više udaljen od galaksije (zvjezdanog sistema), i što je veća udaljenost, veća je njihova brzina, a njihova brzina je proporcionalna njihovoj udaljenosti.(16) S ovim naučnici u astronomiji dokazuju da se svemir stalno proširuje i da će se ta ekspanzija nastaviti sve dok gravitacija ne izgubi svoju privlačnost i dok se planete ne rašire po svemiru, što će samo po sebi dovesti do kraja svijeta.
Kaže Allah: Kada se nebo rascijepi, i kada zvijezde popadaju (82:1-2)